Fizičko i emocionalno zlostavljanje – po čemu se razlikuju?

Fizičko zlostavljanje i emocionalno zlostavljanje – da li se zaista toliko razlikuju?

Kratak odgovor je – ne, nisu. Iako se donedavno ni psihologija nije bavila emocionalnim zlostavljanjem i njegovim posljedicama u istoj mjeri kao fizičkim zlostavljanjem, nedavne studije su došle do zaključka da se ovi oblici nasilja mogu izjednačiti. Štaviše – čini se da bi emocionalno zlostavljanje u nekim slučajevima moglo biti čak i štetnije od fizičke agresije u porodici ili romantičnoj vezi.

Svi oblici zlostavljanja su štetni

Svaki oblik zlostavljanja ozbiljno šteti žrtvama, kako direktno (pretražena žena, na primjer) tako i indirektno (dijete koje je samo posmatrač ovog zlostavljanja). Često je teško odrediti šta je tačno u patološkoj porodičnoj dinamici ono što uzrokuje najviše štete. Štaviše, fizičko zlostavljanje se rijetko događa izolirano od emocionalnog zlostavljanja (dok emocionalno zlostavljanje može trajati decenijama, a da nikada ne eskalira u fizičko nasilje), što čini još izazovnijim razumjeti šta više boli. Ipak, najnovija istraživanja potvrđuju ono što je dobro poznato među žrtvama emocionalnog zlostavljanja – emocionalno nasilje je destruktivno kao i fizičko ili seksualno zlostavljanje!

Kada je dijete fizički ili seksualno zlostavljano, kako se čini, posljedice koje ono ima na mentalno zdravlje i ponašanje obično liče na one koje izazivaju različite vrste psihičkog zlostavljanja. Na primjer, i djeca s istorijom fizičkog i emocionalnog zlostavljanja imaju veću vjerovatnoću da postanu anksiozni, depresivni, agresivni i da će prekršiti pravila, ili da će patiti od posttraumatskog stresnog poremećaja. Čini se da postoji mala ili nikakva razlika u zavisnosti od vrste maltretiranja kroz koje dijete prolazi. Ponekad su ova pitanja još izraženija među žrtvama psihičkog nasilja, kako istraživanja pokazuju.

|_+_|

Fizičko zlostavljanje se pojavljuje prije nego emocionalno

Neposredni efekti fizičkog nasilja daleko su vidljiviji od emocionalnog zlostavljanja. Postoje modrice, ožiljci i drugi znaci fizičkog oštećenja koja je upravo nanesena osobi. Emocionalno zlostavljanje je gotovo nevidljivo. Sve do žrtvementalno zdravljepogoršava toliko da postane očigledan dokaz da je neko stalno zlostavljan (a mogu proći godine da se to dogodi), psihičko zlostavljanje ostaje skriveno za vanjski svijet – i za svakoga ko bi mogao pomoći.

Žrtve bilo kojeg oblika zlostavljanja pate u tišini

Svaki nasilnik radi na izolaciji svoje žrtve od uticaja drugih kako bi je lakše kontrolisao. Ali ovo je posebno važno za emocionalne zlostavljače, jer se oslanjaju na to da će njihova žrtva biti pod kontrolom isključivo manipulacijom njihovim svjetonazorom i društvenim odnosima. Ova izolacija može biti vidljiva drugima, ili u zlokobnijem obliku, neprimjetna za vanjski svijet. Žrtva i dalje ide u školu ili na posao, ima prijatelje i viđa se sa ostatkom porodice. Ali, kavez je tu i ne može se otkriti. Sastoji se od skupa uvjerenja o nasilnikovom savršenstvu i besprijekornosti, a u isto vrijeme i pogrešnosti svih ostalih. Na taj način i najnerazumnije tvrdnje upućene žrtvi postaju stvarnost. Zlostavljani mogu vjerovati da su zaista za sve oni krivi, da uvijek navedu nasilnika da se tako ponaša, da su nedostojni, prezreni i da bi na kraju trebali sebe smatrati sretnim što je bilo ko (zlostavljač) odlučio dati bilo kakvu naklonost takvom osoba.

A kada dijete primi bilo koju od takvih poruka tokom razvoja svoje spoznaje i ličnosti, to može (i obično ima) imati doživotne rezultate. Djeca vjeruju svojim roditeljima i sve što im kažu shvataju kao konačnu istinu. A sugeriranje ili vanjsko izgovaranje da roditelj ne misli da dijete zaslužuje njihovu ljubav i pažnju vodi dijete u duboko ukorijenjeno temeljno uvjerenje koje će ga pratiti kroz cijeli život. Psihološko zlostavljanje danas je u korelaciji s različitim razvojnim problemima, poteškoćama u obrazovanju, poremećajima privrženosti, asocijalnim i asocijalnim ponašanjem i drugim oblicima problema mentalnog zdravlja.

Emocionalno zlostavljanje je još uvijek siva zona socijalnog rada, psihologije i, općenito, našeg djelovanja u pravcu pomoći žrtvama. Čak i same žrtve rijetko mogu sa sigurnošću tvrditi da su zlostavljane, upravo zato što ih se stalno maltretira u potpuni nedostatak samopoštovanja i nemilosrdnu sumnju u sebe. Međutim, istraživanja posljednjih godina nam pokazuju koliko je emocionalno zlostavljanje zaista štetno i kako može nekoga povrijediti doživotno, čineći njegovo postojanje neautentičnom borbom. Biti žrtva emocionalnog zlostavljanja, sada znamo, ima moć da uništi nečiju budućnost, jer posljedice traju i šire se na sva područja života.

|_+_|

Podijeliti: