6 pametnih načina za upravljanje troškovima bara na svadbenom prijemu
Savjeti Za Pripremu Braka / 2025
U ovom članku
Normalno je da imate određeni stepen anksioznosti zbog upletenosti u romantičnu vezu. Sumnja u partnera može biti prilično česta, pogotovo kada se čini da stvari ne idu dobro i ako su borbe česte. Iako mnogi od nas doživljavaju određenu tjeskobu dok su u vezi, oni koji pate od OCD-a (RCD-OCD) mogu biti u partnerstvu izuzetno stresni i prilično teški. Slučaj i veze su zamršena mreža i često oboljeli ne shvaćaju razmjere boli i bijede koje su si nanijeli.
Utjecaj ocd-a na veze manifestira se u obliku neželjenih, uznemirujućih misli i izazova u ljubavnom životu. Neobične i romantične veze vrtoglava su izmišljotina koja dovodi do frustracije u uspostavljanju i održavanju romantičnih veza.
OCD u vezi je podskup opsesivnog kompulzivnog poremećaja (OCD) gdje je pojedinac prekomjerno zabrinut i sumnja fokusiran na svoje romantične obveze.
Simptomi opsesivnog kompulzivnog poremećaja (rocd) slični su drugim temama OCD-a, pri čemu oboljeli doživljava nametljive misli i slike. Međutim, kod ROCD-a brige su povezane posebno sa njihovim značajnim drugima. Ocd simptomi odnosa uključuju neka vrlo neproduktivna ponašanja poput neprestanog traženja uvjeravanja od svojih partnera da su voljeni, uspoređivanja između izmišljenih likova, partnera prijatelja i njihovih vlastitih partnera.
Ako ste u braku s nekim s ocd, oni će tražiti dokaze da li se njihov partner dobro podudara. Poremećaj opsjednutosti vezama uključuje patnike koji duže vrijeme promišljaju o svojoj vezi i partneru. Bilo bi dobro potražiti savjetovanje o vezi ili proći ocd test online odnosa kako biste utvrdili trebate li dodatnu pomoć.
Za ljude koji pate od OCD-a, može biti stresno uživati u uspješnom intimnom životu. Oni doživljavaju strah od napuštanja, tjelesne probleme i tjeskobu. Vještine opuštanja poput dubokog disanja i vođenih slika mogu biti dobri načini za opuštanje mišićnih grupa i oslobađanje tijela od tjeskobe i izgubljene nesigurnosti.
Neki od uobičajenih strahova u opsesivno-kompulzivnom poremećaju uključuju: Šta ako svog partnera zaista ne privlačim ?, Šta ako svog partnera zaista ne volim ?, Da li je ovo prava osoba za mene ?, Šta ako postoji neko bolji tamo? Sveukupna briga je da biste mogli biti s pogrešnim partnerom.
Većina nas svakodnevno doživljava nametljive misli i slike, ali ljudi koji ne pate od OCD-a obično ih je lako odbaciti.
Međutim, upravo je suprotno za oboljele od opsesivno kompulzivnog poremećaja.
Za one koji pate od opsesivnog kompulzivnog poremećaja, nametljive misli gotovo uvijek prate snažne emocionalne reakcije. Mogli bi doživjeti ogromnu količinu nevolje (npr. Tjeskoba, krivnja), a to otežava uočavanje nevažnosti poruke i, stoga, odbacivanje.
Oboljeli osjećaju hitnost da se uključe u ideju i, u slučaju ROCD-a, traže odgovore. Instinkt preživljavanja tjera oboljele od ROCD-a na akciju kako bi eliminirali 'opaženu' opasnost.
Također je neizvjesnost koju je teško tolerirati. Oboljeli bi mogli prekinuti svoje veze, ne zato što su pronašli 'odgovor', već zato što više nisu u stanju tolerirati nevolju i tjeskobu zbog 'neznanja' ili to čine iz krivnje ('Kako mogu lagati svog partnera i uništiti im život? ').
Kod ROCD-a i opsesija i prinuda su mentalni, tako da ne postoje uvijek vidljivi rituali.
Kako bi bili sigurni da u vezu vrijedi uložiti vrijeme, oboljeli počinju tražiti sigurnost.
Uključit će se u nepreglednu promišljenost, provodeći bezbroj sati tražeći odgovore. Oni bi također mogli upoređivati svoju značajnu drugu sa svojim prethodnim partnerima ili koristiti Googleovu 'pomoć' (npr. Googlajući 'Kako mogu znati da sam s pravom osobom?').
Neki oboljeli od opsesivnog kompulzivnog poremećaja promatraju druge parove kako bi stekli ideju o tome kako bi trebala izgledati 'uspješna' veza. Također je uobičajeno pokušati kontrolirati voljenu osobu ili obratiti pažnju na male detalje (npr. Izgled partnera, karakter itd.).
Izbjegavanje je također zajednička osobina oboljelih od ROCD-a. Mogli bi izbjeći bliskost i intimnost s partnerom ili odbiti baviti se inače romantičnim aktivnostima.
ROCD je često povezan i s perfekcionizmom. Iskrivljeni obrazac razmišljanja najčešći za perfekcionizam je sve-ili-ništa (dihotomno) razmišljanje.
Dakle, ako stvari nisu baš onakve kakve bi trebale biti, griješe. Čini se da postoji uvjerenje među oboljelima od opsesivno kompulzivnog poremećaja da se čovjek treba osjećati na određeni način (npr. „Uvijek se treba osjećati stopostotno povezan sa svojim partnerom“) ili da postoje određeni faktori ili ponašanja koji će definirati uspješnu vezu (npr. držanje za ruke kada ste u javnosti, uvijek se osjećate strastveno prema partneru).
Želja da se osjećate na određeni način može stvoriti veliki pritisak. To takođe može izazvati seksualne izazove u vezi, jer je teško (ako ne i nemoguće) izvoditi ih pod pritiskom.
Kada želimo osjećati emociju 'savršeno', tada na kraju ne doživljavamo emociju.
Na primjer, ako ste bili na zabavi i stalno se pitali 'Da li se trenutno zabavljam?'
Ovo bi vam oduzelo iskustvo na zabavi. To takođe znači da se ne fokusiramo na sadašnjost. Dakle, umjesto da se trudimo osjećati se na određeni način, možda bismo se željeli usredotočiti na nastavak svakodnevnog života i na zadatke koje on uključuje. Stoga, ako netko odluči odvesti svog partnera na romantičnu večeru, trebali bi se potruditi da to i dalje čine iako bi mogli doživjeti nametljive misli i osjećati se nelagodno (npr. Tjeskobno, krivo).
Može biti korisno podsjetiti se da cilj nije nužno uživati u prilici (ili se zbog nje osjećati dobro), jer se možda pripremamo za neuspjeh.
Među oboljelima od opsesivno-kompulzivnog poremećaja postoji pogrešno razumijevanje da ne može biti privučeno više osoba istovremeno i, prema tome, kad god oboljeli osjeća određenu privlačnost prema nekome, oni osjećaju ogromnu krivnju i anksioznost. Ili pokušavaju sakriti ta osjećanja povlačenjem (tj. Izbjegavanjem) ili priznaju partneru.
Oboljeli od opsesivno-kompulzivnog poremećaja u vezi mogu osjećati da trebaju biti ‘iskreni’ sa svojom drugom osobom i podijeliti ili „priznati“ svoje sumnje. Istina je da je sasvim normalno smatrati druge ljude privlačnima dok su u predanoj vezi. Znamo da smo osobu s kojom smo najvjerovatnije izabrali iz većih razloga, a ne samo na osnovu osjećaja koje smo iskusili u jednom trenutku.
Dobro je podsjetiti se da se osjećaji i raspoloženja svakodnevno mijenjaju, ali naše vrijednosti teško se kolebaju. Nije moguće osjećati se stopostotno povezano i strastveno prema našim partnerima cijelo vrijeme. Odnosi se mijenjaju s vremenom, pa bismo se mogli mučiti ako želimo osjećati isto kao i na početku naše veze. Međutim, oni koji su zarobljeni u ljusci odnosa opsesivno-kompulzivni poremećaj odbijaju da u to vjeruju.
Terapija za parove vjerovatno će biti izazovna kada terapeut nije upoznat s ovim stanjem. Potrebno je ne samo educirati oboljelog već i partnera o OCD-u i ROCD-u.
Prevencija izloženosti i odgovora (ERP) je pristup liječenju za koji se zna da ima najviše uspjeha u liječenju OCD-a. ERP tehnike zahtijevaju da oboljeli od opsesivno-kompulzivnog poremećaja dobrovoljno dopusti sebi izlaganje stvarima i idejama kojih se boji (npr. ‘Postoji mogućnost da sam s pogrešnim partnerom’).
Višestruko vježbanje vježbi izlaganja vremenom omogućava oboljelima od opsesivno-kompulzivnog poremećaja priliku da nauče kako živjeti sa svojim sumnjama i brigama i kako najbolje upravljati nametljivim mislima o vezi i njihovim značajnim drugima.
Podijeliti: