Iscjeljujuća moć naših priča


Iscjeljujuća moć naših priča

U ovom članku

Dio onoga što svakodnevno radim je seciranje priča i ono što me dovelo ovdje je seciranje moje vlastite priče.


Često priče koje sami sebi pričamo mogu biti toliko ograničavajuće, ali ponekad stvaraju toliku sigurnost. Mi smo, kao ljudi, najveći pripovjedači.

Osmislite smisao osvrćući se na priču.


Za mnoge može biti sramota vezana za našu priču, ili dijelove naše priče. Naučio sam, i lično i profesionalno, da se stid nestaje kada otkrijemo i podijelimo svoju priču. Za mene je rasplet moje priče počeo prije mnogo godina i kako sam više dijelio, naučio sam da više ne moram da se krijem i da je u tome bilo toliko iscjeljenja za mene.

To ne znači da nije bilo strašno, jer jeste, ali s vremenom mi je postalo ugodnije. Zanimljivo je da je moje dijeljenje priče počelo dijeljenjem sa terapeutom s kojim sam u to vrijeme radila, a onda na kraju i većim grupama ljudi (svi stranci).

Moć dijeljenja naših priča

S kim dijelimo našu priču? Ovo je velika stvar!


Ko je zaslužio pravo da čuje ili primi našu priču? Najveći dio ovdje je sigurnost.

Način da kopate dublje u to s kim može (ili ne može) je da ko u vašem životu ima prostora za vas? Ko sluša vaša iskustva i samo pušta da sve bude u redu i daje vam do znanja da ste voljeni i vrijedni i da niste sami.

Ko je bio tamo kroz tvoj mrak? Lako je biti tu za dobra vremena, ali šta je sa ne tako dobrim vremenima?


Ponekad ljudi dođu u moju kancelariju, a nemaju ovo.

Postoji li veza u vašem životu koja ima potencijal da ima ovaj kvalitet. Ako je tako, kako ga više kultivisati? Ponekad se uhvatimo za to ko zaista želimo da budemo. Onaj koji drži taj prostor za nas, onaj ko je naša osoba.

Međutim, često može biti vrlo bolan proces učenja da se ta osoba ne može pojaviti za nas na način(e) koji nam je potreban, dosljedno.


Ponekad je upravo to ono što nekoga dovodi na terapiju. Ovo su sve informacije i vrijedi ih dalje istražiti. Često to povezujemo s vlastitim nedostatkom vrijednosti i etiketiramo se kao previše, ali često se zapravo radi o njima i njihovoj nelagodi zbog toga što su s tuđom nelagodom.

Ovdje je uključen proces tugovanja oko poštovanja i suosjećanja sa gubitkom oko ovog djela, ali i prilike da se prođemo kroz ovu tugu i gubitak kako bismo stvorili prostor za nekoga ko može ponuditi ono što tražimo ili trebamo.

Neko ko može primiti i zadržati našu priču, cijeni to moć pripovedanja i dozvoli nam da se razotkrijemo.

Kakvo značenje imam da ova osoba ne može da se pojavi umjesto mene ili da primi moju priču?

Oslobodite se značenja koje dajemo ljudima koji se ne pokazuju

Oslobodite se značenja koje dajemo ljudima koji se ne pokazuju

Ovaj komad je kritičan.

Nedostojnost, nisam dovoljno dobar, moram da ćutim. Ovo obično proizilazi iz obrazaca uvjetovanosti iz djetinjstva i neispunjavanja potreba i često se uvlači u to kako bismo mogli odgovoriti ili reagirati kada naiđemo na situaciju kada neko nije tu za nas na način koji nam je potreban.

Šta čini pripovedanje tako efikasnim?

Kako možemo istražiti priče koje sami sebi pričamo? Pristup našoj priči sa radoznalošću i saosjećanjem je ovdje početna tačka.

Često pristupamo našoj priči s mjesta oštrog prosuđivanja i kritike, ali prebacivanje na nježnu radoznalost umjesto toga može napraviti svijet razlika.

Primjer: Odakle bi ova priča mogla doći? Gdje sam to mogao naučiti? Pitam se kako me ova priča sačuvala ili poslužila? Pitam se od koga sam naučio ovu priču? Koliko daleko seže ova priča?

Zaista me zanima odakle je ova priča došla i kakvo značenje sam joj pridao. Onda kada smo to obrađivali, kako možemo preobličiti svoje negativne misli u saosjećanje i njegovanje i stvarno usporiti stvari.

U početku se ovo neće svidjeti našem nervnom sistemu

Ovdje može doći do aktiviranja ili uznemiravanja jer često žudimo za onim što nam je poznato i ugodno, a promjena i/ili rasplet priče može stvoriti veliku nelagodu.

Radovi na regulaciji i uzemljivanju prilikom istraživanja ovoga vrlo su važni.

Podijeliti: